K. Lukšić – K.Sućurac 1:3 (0:2)

Kaštelanski derbi. El Classico. Prava poslastica za sve ljubitelje nogometa i odlične natjecateljske atmosfere. Nažalost, u ovom sučeljavanju smo mi izvukli deblji kraj te izgubili s 3:1. Počelo je “odlično” za nas jer je J. Luketa dobio crveni karton zbog neprimjerenih riječi kojim je “počastio” prisutne. U tim trenutcima se osjetio taj gubitak jednog njihovog igrača gdje mi…tj ne mi nego oni dolaze do pogotka. Glavni krivac za sve to je bio onaj neki voditelj/igrač Neven Vukorepa koji nije uspio zaustaviti brzu kontru Sućurana te mu S. Dević bježi i sigurno trese mrežu. Do kraja poluvremena primamo još jedan pogodak i odlazimo na odmor te se prepuštamo u ruke “izborniku na jedan dan” Ivanu Šimunoviću poznatiji kao Šime. Poput Špace, uzima A4 papir i crta pirju govoreći da je ovo prevelik zalogaj za nas i da ćemo probati na naše poznate brze kontre. Taktika je i ovi put urodila plodom i primamo još jedan gol. Sada je 3:0. Unatoč očigledno većoj kvaliteti protivnika (a i širini klupe, čak 5 zamjena) uvodimo golman igrača Milu Vujevu. Eh ljudi moji u tim trenutcima, da ste to vidjeli. Poput pravih folkloraša smo zaplesali Sućuračko kolo i hvatali se za glavu. Nije nam išlo baš kako smo planirali, u tim trenutcima smo se spašavali. Ali kažu da sreća prati hrabre pa smo postigli počasni gol i s time završili ovaj derbi. Imajući na umu da predsjednik kluba neće biti zadovoljan i da će mi vjerovatno odsjeći 2-3 mjesečne plaće, svejedno sam sretan zbog vesele atmosfere nakon utakmice. I želim da to tako i ostane. Nismo mi profesionalci, mi smo amateri. A biti amater je još nešto veće, jer to znači da to što radiš, radiš iz ljubavi.