K. Lukšić – Kamen 2:3 (1:0)

Veliki derbi samog vrha ljestvice je ovoga puta ipak prevaguno na stranu gostiju s Kamena. Bila je to čvrsta utakmica gdje smo ofenzivno i defanzivno bili veoma odlučni, ali to jednostavno nije bio naš dan. Par stativa i prečki nas je spriječilo u osvajanju tri boda s kojim bi poprilično učvrstili svoju poziciju, no to nas nije obeshrabrilo jer je naš cilj i dalje ostao isti, a to je prije svega druženje, a zatim plasman u prvu ligu. Ovog puta kao “asa iz rukava” smo morali zvati jednu legendu župnog nogometa. Njegova agility i speed bi na PES-u bile bar 90, dok je taj poznati curve udarac bar 99. Njegova strelica je uvijek u crveno te uvijek daje sve od sebe za ekipu. Da dobro ste naslutili to je Bruno Petrušić, sin, otac i velik čovjek kojem zahvaljujemo ovim putem. Od tri raspoloživa golmana župe branio je onaj četvrti, ja. Iako nisam imao puno posla stigao sam primiti tri pogotka te sam siguran da i za to mora postojati neki rekord. No da ne bi bilo da svu slavu pribacujem sebi, tu mi je pomogao moj dragi prijatelj Ivan Šimunović. Nakon što je uvidio da nema šanse da će zabiti gol protivniku, pomislio je što ne bih svojoj ekipi utrpao jednog. I tako je bilo, prekrasnim zatvaranjem druge stative pospremio je loptu u našu mrežu, te čak mislim da sam ga vidio u jednom trenutku da slavi pogodak. Unatoč svemu mi smo ekipa te smo ga i dalje odlučili zadžati kao dio tima.